„Lavovski se borim za bolje sutra naše djece, u koju danas malo ko vjeruje.“

Riječi su ovo Lene Kovačević, mlade rukometne trenerice iz Kozarske Dubice, koje su me, čitajući njenu prijavu za Novo ime, oduševile i podstakle na to da se zamislim o tome koliko nas je danas spremno da se iz čiste ljubavi, odvajajući svoje vrijeme i energiju, posveti našoj budućnosti, onom navrijednijem u svakom društvu – našoj djeci.

Izvor: lolamagazin.com
Piše: Jelena Pralica

Tako saznajem da Lena, koja je inače kapiten Ženskog rukometnog kluba “Knežopoljka” iz Kozarske Dubice, već tri godine trenerica najmlađe selekcije, podmlatka tog rasadnika talenata iz tog malog mjesta u kojem se rukomet igra već decenijama, a ljubav prema tom sportu, kako u ženskoj, tako i u muškoj konkurenciji, je sastavni dio života tamošnjih ljudi, neraskidiv i imun na nedaće, prolaznost i trendove. Jer, sport i zdrav način života te požrtvovanost ljudi koji su u njemu, s bilo koje strane terena ili borilišta, uvijek nađe svoj, ispravni put.

“Nakon završenog 4. razreda osnovne škole i svojim prvim susretom sa rukometnom loptom na času fizičkog vaspitanja, rađa se i moja ljubav prema tom sportu, koji postaje sastavni dio mog života. Na prijedlog nastavnika, odlazim u ŽRK ‘Knežopoljka’ i tako ostadoh u rukometu skoro 20. godina“, prisjeća se Lena i dodaje da tada, na početku, nije imala neke specifične ambicije u vezi sa karijerom, ali da danas, kada se osvrne, misli da je mogla puno više.

 

Izvor: Privatna arhiva

A to više je najviše, ako znamo da danas radi sa najmlađima, djevojčicama koje po prvi put uzmu rukometnu loptu u ruke, onima koje roditelji dovedu na prvi trening, nadajući se da će njihova djeca, u moru društvenih mreža, aplikacija, raznih modernih izazova i proste dokolice, izabrati i pripadnost kolektivu, prijateljstvo, sportski, takmičarski duh, slavljenje pobjede i prihvatanje poraza.

“Rad sa djecom je počeo sasvim slučajno. Na prijedlog Uprave mog kluba, prihvatila sam ovaj posao i evo već tri godine radim kao trener mlađih selekcija. Ja vam samo mogu reći da je ovo najljepši posao na svijetu. Za mene to nije rad, već ljubav prema sportu koja mi pomaže da svakom djetetu pristupim individualno i dam sve od sebe kako bi mu pomogla da pomakne svoju granicu i da napreduje“, govori Lena.

Izvor: Privatna arhiva

Živjeti i djelovati u malom mjestu, danas i ovdje, poprilično je osuđeno na male mogućnosti, ako tako čovjek odluči. Međutim, postoje i oni, baš poput Lene, koji ne odustaju već kod prve prepreke, kod prvog odbijanja lopte o stativu, oni koji vjeruju da se trud i rad isplate, da neka naizgled bespotrebna odricanja imaju smisla, jer su dugoročna, jer rastu zajedno s djecom.

“Kad pogledam djecu i vidim kako sa istim osmijehom sa kojim su došli odlaze iz dvorane, to mi je najveća satisfakcija. Uživam dok pratim njihov napredak, jer tada osjećam da sam uspješno obavila svoj posao”, ističe Lena.

Govori da trenerski posao nije nimalo lak ni jednostavan, čak ni kada bi radili u idealnim uslovima. Takođe, u današnje vrijeme, kako kaže, nije lako zainteresovati dijete da se bavi, ne samo rukometom, već bilo kojim drugim sportom, a još teže im je usaditi ljubav prema zdravom načinu života.

Veliku kočnicu prestavlja i finansijski dio, u kome nam pomažu roditelji i sponzori da bi djevojčicama omogućili bolje uslove za treniranjeIpak, sve to ima smisla, ja vjerujem u nas, da ćemo zajedno postići mnogo, a postižemo već sad!”, ističe ova mlada trenerica.

Foto: Privatna arhiva

Lena i njene djevojčice, koje imaju od osam do 12 godina, su već prava ekipa, koja odlazi na turnire, igra utakmice i kući se vraća sa medaljama i peharima. Tako su u proteklih godinu dana osvojile I mjesto – ZG-VG kup, u Zagrebu, II mjesto – Banjaluka CUP, I mjesto- Turnir u mini rukometu u Petrinji te II mjesto – Turnir u mini rukometu u Pisarovini.

I druže se, vole i podržavaju. Njihovi roditelji su srećni i zadovoljni, jer znaju da je neko posvećen tome da njihova djeca stasaju u ljude zdravihsvjetonazora.

“U budućnosti, svoje djevojčice vidim kao odrasle u zdrave, zadovoljne i odgovorne mlade ljude. A sebe kao ponosnu na njihov uspjeh”, zaključuje Lena.

A ako i vi mislite da Lena i njeni klinci zaslužuju bolje uslove za rad za koje se Lena bori kroz prijavu na Novo ime – kliknite na link i glasajte za nju, za njih. Njihove medalje i uspjesi će biti dovoljan izraz zahvalnosti za svaki glas.

 

Podijeli: