“Čiča Tomina koliba”, odnosno originalnog naziva “Uncle Tom’s Cabin”, je roman američke književnice Harijet Bičer Stou, originalno objavljen 20. marta 1852. godine.

Popularnost ovog književnog djela ne jenjava već 170 godina, a poseban je po tome što je prikazom života robova na tadašnjem američkom Jugu značajno podstakao pokret za ukidanje ropstva na Sjeveru, kao i intenzivirao političke rasprave koje će na kraju dovesti do građanskog rata.

Izvor: nezavisne.com

Knjige, baš kao i ljudi, tokom života imaju svoje uspone i padove, na trenutke budu najpoželjnije, a onda potpuno padnu u zaborav. No, “Čiča Tomina koliba” kao da izmiče toj pojavi. Otkako je objavljen prije 170 godina ovaj naslov još privlači čitaoce i poziva na nova tumačenja.

Harijetin život i nastajanje priče o čiča Tominoj kolibi

Harijet Bičer Stou rođena je 1811. godine u mjestu Litčfild, kao sedmo od trinaestoro djece kalvinističkog sveštenika Limana Bičera i Roksane Fote. Obrazovala se u privatnim školama, u strogom kalvinističkom duhu. Već s 12 godina na školskoj je priredbi pročitala vlastiti tekst pod naslovom “Može li se dokazati besmrtnost duše na temelju njene prirode”, dok je istovremeno već od najranijeg doba mnogo čitala, što je na kraju oblikovalo njen ukus. Godine 1832. s porodicom se preselila u Sinsinati, gdje joj je otac postao direktor Lane teološkog seminara. Tu je zajedno sa sestrama zalazila u književni klub, u kojem su se okupljali ugledni mjesni intelektualci. Među njima našao se i Kalvin Elis Stou, profesor na teološkom seminaru, poznat kao žestoki protivnik ropstva. U to vrijeme iskorištavanje robova bila je normalna stvar. Harijet i Kalvin ubrzo su se prepoznali kao srodne duše i vjenčali. U srećnom braku imali su sedmoro djece. Harijet je radila kao učiteljica u školi koju je osnovala njena sestra Katarina. Usput je, koliko joj je vrijeme dopuštalo, pisala tekstove za mjesne novine. Na nekom takmičenju za najbolju priču čak je dobila prvu nagradu – 50 dolara. Snažnu podršku pritom joj je pružao muž.

“Draga, moraš postati književnica. To ti je sudbina predodredila”, pisao joj je u jednom pismu. Godine 1843. Harijet je objavila prvu zbirku priča i ogleda “Mayflower”. Knjiga je primijećena, ali nije izazvala neko oduševljenje u javnosti.

Godine 1850. porodica Stou preselila se u Brunsvik (Mejne), gdje je Kalvin prihvatio mjesto predavača na Boudin koledžu. U Njujorku su mu, doduše, nudili dvostruko veću platu, ali prevagnuli su osjećaji. Ovo preseljenje će obilježiti Harijetin život. Naime, u kapeli univeziteta, za vrijeme mise, gospođi Stou se odjednom ukazao prizor umirućeg roba i gotovo je natjerao na plač. Kad se vratila kući uzela je pero i papir i zabilježila viziju. Potom je okupila članove porodice i pročitala im šta je napisala. Svi su bili potreseni, a jedno od mlađe djece je reklo: “Oh, mama! Ropstvo je najokrutnija stvar na svijetu!” Tekst je potom dotjerala i poslala ga uredniku tadašnjeg sedmičnika “National Era” u Vašington.

Uspjeh romana

Već u junu 1851. priča o nesrećnom robu počela je izlaziti u nastavcima. U početku je planirano da “Čiča Tomina koliba” ili “Život među robovima”, kako je naslovljen prilog, ide u nekoliko brojeva, ali zanimanje za slučaj bilo je tako veliko da je serija nastavljena do aprila sljedeće godine. Autorka je za to dobila honorar od 400 dolara.

“Čiča Tomina koliba” zainteresovala je uspješnog izdavača Džona P. Dževeta iz Bostona, pristašu ukidanja ropstva. On ju je objavio u tiražu od 5.000 primjeraka, od čega je već prvoga dana prodano 3.000. Nakon nekoliko mjeseci Harijet je zaradila 10.000 dolara. Preko ljeta je prodano 120.000 primjeraka, a potražnja je dalje rasla. Za manje od godinu dana prodano 300.000 primjeraka.

Roman je u Engleskoj doživio još veći uspjeh nego u Americi. Tokom 1852. godine u Londonu je objavljeno više od 20 izdanja “Čiča Tomine kolibe”, međutim, uporedo s velikom tržišnom potražnjom u novinama su se počele pojavljivati i kritike, tačnije zamjerke.

Godine 1852. počele su prve reakcije na roman, Mari Henderson Eastman objavila je zajedljivu “Kolibu tete Filis” ili “Život na Jugu”, gdje je nastojala dokazati “prirodnost” ropstva tvrdeći da ga i Biblija opravdava.

Uprkos brojnim kritikama u to vrijeme, poruke u ovom romanu su univerzalne i okrepljujuće, prihvatljive mladima i starima. U Americi je roman bio apsolutni bestseler 19. vijeka. Njegovom nevjerovatnom uspjehu pridonijela je činjenica da se pojavio u pravo vrijeme i na pravom mjestu, potaknuvši američko društvo na diskusiju o nužnosti ukidanja ropstva. Negdje je ostalo zabilježeno i da se autorka usred građanskog rata upoznala s predsjednikom Abrahamom Linkolnom i da joj je on tom prilikom rekao: “Aha, vi ste ta gospođica čija je knjiga pokrenula ovaj veliki rat”. Koliki je uticaj imao roman na svakodnevni život Amerikanaca (i Evropljana, pa i šire) najbolje govori podatak da je u Bostonu, prilikom izlaska iz štamparije knjige “Čiča Tomina koliba”, 300 djevojčica dobilo ime Eva po jednoj od junakinja romana, dok je čiča Toma zauzeo 11. mjesto u knjizi “101 najuticajnija nepostojeća osoba”, posvećenoj književnim likovima sa značajnom ulogom u istoriji čovječanstva.